PostHeaderIcon Razgovor sa dr. Jadrankom Tocilj

INOVACIJSKOM METODOLOGIJOM DO EFIKASNIJEG LIJEČENJA

-Dosadašnje metode medicinskog tretmana bile su jednake, primjerice, kod osobe sa slomljenom nogom i osobe oboljele od multiple skleroze, što dakako nije ni približno isto. To znači da treba prilagoditi tj. programirati cijeli rehabilitacijski postupak. Da bi to bilo moguće potrebno je najprije utvrditi koja su zbivanja na razini mišićnog sustava kod oboljelih od svake pojedine bolesti.

Stručni medicinski tim predvođen dr. Tocilj pokrenuo je jedinstven projekt u Hrvatskoj - „Centar fiziološkog programiranja rehabilitacijskih postupaka“, čija je realizacija upravo u tijeku.

- O kakvom je zapravo projektu riječ i kakve inovacije u medicinskom tretmanu podrazumijeva njegova provedba?

Projekt pod nazivom Diomed zapravo objedinjuje moje višegodišnje znanje i iskustvo na području medicine uz korištenje moderne tehnologije. U njegovu provedbu uključen je tim liječnika različitih specijalističkih usmjerenja. Budući da klasična medicina evidentno ne može riješiti neke probleme, u okviru projekta pristupili smo osnivanju Centra s prvenstvenim ciljem rane dijagnostike promjena u mišićnom sustavu i temeljem toga određivanja pristupa u terapiji. Razlika između ovakvog pristupa i klasične medicine je u tome što ovaj pristup omogućava objektivno mjerenje i kvantificiranje i baš je u tome najveći pomak. Jer subjektivni osjećaj čovjeka često je puta lažan. Ako pak postoje brojčani pokazatelji koji determiniraju jedno stanje u organizmu, onda imate i pokazatelje kakvo je to stanje. Radi se dakle o uvođenju inženjeringa u medicinu što je svakako veliki napredak. Projekt podupire i Vlada RH u okviru svog „Poslovno-inovacijskog centra – Bicro“ koji je osnovan u svrhu potpore razvoja i unaprjeđenja inovacijskog i tehnološkog sustava.

-Koje su prednosti ovakvog pristupa u odnosu na uobičajeni tj konvencionalni pristup u medicinskom tretmanu?

Naime, dosadašnje metode medicinskog tretmana bile su jednake, primjerice, kod osobe sa slomljenom nogom i osobe oboljele od multiple skleroze, što dakako nije ni približno isto. To znači da treba prilagoditi tj. programirati cijeli rehabilitacijski postupak. Da bi to bilo moguće potrebno je najprije utvrditi koja su zbivanja na razini mišićnog sustava kod oboljelih od svake pojedine bolesti. Programski je vrlo teško raditi jer to iziskuje i znanje i vrijeme. Zbog financijske nemogućnosti specijalizacije i osposobljavanja većeg broja liječnika često dolazi do klišeizacije u znanosti što dovodi do loših rezultata. Inovacije vrlo teško prolaze a mijenjanje ustaljenih metodologija često izaziva paniku, te ih stoga treba uvoditi oprezno i postupno.

-Kakvom će tretmanu biti podvrgnuti konkretno oboljeli o MS-a koji se obrate Vašem Centru?

Centar će pružati pomoć osobama svih životnih dobi kojima prijeti invaliditet. Cilj nam je pomoći svima kod kojih dijagnostički neke stvari nisu posve jasne, što je posebno slučaj kod multiple skleroze. Primjerice, mene je zanimalo da li se oboljeli od MS-a rekreiraju na dobar način. Izvršili smo istraživanje na uzorku od 40-ak pacijenata. Na njima smo obavili mjerenje kiselosti u krvi u stanju kada su bili odmorni. U tom je trenutku kiselost krvi kod njih bila jednaka kao i u zdravih ljudi. Zatim smo ih podvrgli vožnji biciklA dok sami ne procjene da više ne mogu, upravo onako kako to radi klasična medicina. Nakon toga smo ponovili mjerenje i ustanovili kako je u 90 posto njih kiselost bila znatno povećana, a ako je kiselina u mišiću on se grči i tako navlači tetive što izaziva bol. Tako smo unutar uzorka identificirali skupine kod kojih je mišićni sustav nakon vožnje bio u lošijem stanju nego prije toga. To znači da je potrebno programirati koliko će svaki pojedini pacijent voziti biciklu a da to ne naškodi njegovu mišićnom sustavu. To je potpuno novi pristup kod tretmana oboljelih od multiple skleroze.

Ovakav Centar po svojoj je metodologiji jedinstven je u Hrvatskoj i vrlo smo zahvalni svima u gradu Splitu i Splitsko-dalmatinskoj županiji koji su pomogli da on konačno započne sa radom. Za sve su ovo ipak ponajviše zaslužni moji studenti koji su me na sve ovo i potakli.

Ana Đeldum